Restoran i apartmani XIO u Baru - priča o realizaciji upečatljivog projekta u Crnoj Gori
Novinar i muzički kritičar
U slikovitom gradu Baru (Crna Gora), gdje se Jadransko more i veličanstvene planine skladno susreću sa mirnim životom stambenog naselja, pojavilo se mjesto koje zaslužuje pažnju ljubitelja dobre hrane i stilskog odmora. U okviru naše stalne rubrike, posvećene preduzetnicima-relokantima, ispričaćemo o restoranu i apart-hotelu XIO, čiji kompleks odmah privlači pažnju svojim dizajnom i odličnom lokacijom.
Razgovarali smo sa Natalijom, menadžerkom objekta, i saznali kako je nastala ideja za ovakav projekat, koje je prepreke trebalo savladati na putu realizacije, a usput smo popričali i o Crnoj Gori kao mjestu za život i poslovanje.
Sadržaj
Kako je sve počelo i osobenosti projekta
Glavna greška preduzetnika u Crnoj Gori: kako ne izgubiti novac i vrijeme
Kako postati „svoj” u Crnoj Gori: dijelimo tajnu uspješne adaptacije
Učimo na greškama: naš prvi biznis u Crnoj Gori
U Baru nema takvih mjesta! Zašto je XIO lokal novog nivoa?
Kako se XIO prilagođava sezonskim promjenama?
Pa, kakav je rezime? Da li je hrana dobra? Koliki je prosječan račun?
Kompleks XIO
Kompleks XIO nalazi se na rubu mirnog predgrađa Šušanj - moglo bi se reći da „dočekuje” goste na ulazu u grad, odmah pored natpisa „Bar” na kružnom toku. Naravno, glavna prednost lokacije je blizina mora: najpopularnija plaža u okolini je bukvalno preko puta. Do centra grada može se stići za par minuta kolima ili za 15-20 minuta pješke. Sam XIO je moderno, šestospratno zdanje koje objedinjuje premium apartmane i restoran.
U prizemlju se nalazi restoran sa glavnom salom i zastakljenom terasom. Tamo smo, uz šoljicu kafe, i razgovarali sa Natalijom. Spratovi od drugog do šestog - deset prostranih high-class soba sa nepromjenjivo lijepim pogledom kroz prozore. A „trešnjica na torti”, pravi ponos objekta, jeste panoramski lounge bar na krovu, koji se „hvali” veličanstvenim pogledima na more, gradske pejzaže i planinske vrhove.
Kako je sve počelo i osobenosti projekta
Svaka priča je bolja kada dolazi iz prve ruke. Zato ćemo dati riječ menadžerki XIO-a, Nataliji, koja će nam ispričati kako je sve počelo.
Natalija: Vlasnici su imali ideju da naprave nešto između hotela visokog ranga i apart-hotela po pristupačnijoj cijeni. Ključni zadatak bio je pronaći odličnu lokaciju koja bi odgovarala. Tako se desilo da su kupili ovu parcelu i počeli sa gradnjom.
Kao rezultat dobili smo projekat koji danas vidimo: veoma zanimljiv, upečatljiv, smion. Posebno bih istakla da su sve sobe prilično velike, sa francuskim ležajevima. U svakoj se može udobno smjestiti velika porodica od 5-6 osoba. Sobe dijelimo u dvije kategorije: jedne sa pogledom na planine, druge sa pogledom na more.
Želim posebno da pomenem naš predivni lounge bar na krovu. Pored zaista sjajnog pogleda, ima još jednu posebnost - tamo organizujemo razne događaje, koncerte i aktivnosti.
Prizemlje u potpunosti zauzima restoran. U planu je bio i spa-centar. Na minus prvom nivou za tu zamisao već je sve projektovano i isplanirano, spremna je i školjka bazena, ali, nažalost, još uvijek ne uspijevamo da završimo finalne radove.
Koliko je vremena prošlo od ideje do realizacije? Koncept je prilično obiman!
Natalija: Zaista. Od začetka do otvaranja put je bio veoma dug i težak. Gradnja u Crnoj Gori, kao što znamo, nije jednostavan ni pravolinijski proces. Prije svega mislim na nijanse dobijanja dozvola, licenci i slično.
Prvi građevinski radovi počeli su negdje 2017-2018. godine, a lansiranje i otvaranje desili su se 2022. U početku nismo radili punim kapacitetom, jer dio kompleksa još nije bio završen. Već 2023. XIO je punopravno funkcionisao u svim segmentima.
Startap u Crnoj Gori: kako ne izgubiti novac i vrijeme
Kad smo već dotakli temu, hajde da razgovaramo o birokratiji i lokalnim specifičnostima. Možete li dati savjet onima koji razmišljaju o pokretanju biznisa ili vlastitoj gradnji ovdje?
Natalija: Davati savjete je zapravo teško. Reći ću samo da svi koji žele nešto da urade ovdje moraju razumjeti da brzog novca u Crnoj Gori nema. Graditi biznis i očekivati brzu zaradu - to nije priča za Crnu Goru. Restorani i hoteli su posebna kategorija. Opipljiv i relativno stabilan prihod, rekla bih, dolazi za otprilike deset godina.
Birokratije ima svuda. Lokalna posebnost je što ljudi koji dolaze često ne znaju jezik ni zakone i prirodno traže pomagače koji bi ih pratili. Ali nisu svi pomagači jednako korisni. Svi oni naplaćuju dosta, ali da li će donijeti korist - veliko je pitanje.
To je prva velika i prilično česta greška koju čine preduzetnici koji dolaze. Zato se ne treba povjeriti prvom na koga naiđete. Bolje je pristupiti pažljivo: obratiti se kompetentnim organizacijama koje imaju sve dozvole i licence. Oni će vas u potpunosti ispratiti, dati razumijevanje koja su dokumenta potrebna i od čega treba početi. Takođe je potrebno potpisati ugovor o saradnji i jasno dogovoriti iznos koji će se platiti. Jer, kako znamo, temelj drži sve.
Kako postati „svoj” u Crnoj Gori: glavni tajni recept otkriven
Imate li ponekad osjećaj da ste ovdje „stranci”? Da li je teško komunicirati sa mještanima?
Natalija: Svi smo ovdje stranci, kako god okreneš. I prema vama će se u skladu s tim odnositi. Zato, prije svega, planirajući da ovdje nešto radite, treba što brže naučiti jezik. To pomaže da se uđete u sredinu, asimilujete. A ljudi tada shvataju da zaista želite ovdje da živite, radite, zarađujete, komunicirate s njima, a ne da se zatvarate u svoje ruskojezično okruženje. Crnogorci su prilično otvoreni i cijene takav pristup.
Ovdje živim već skoro deset godina i iz iskustva mogu reći da u Crnoj Gori sve počiva na ličnim vezama. Bez njih ćete malo šta uraditi. U suprotnom - to je plivanje uzvodno: veslaćeš stalno, ali ne izlaziš na kraj. Ne mislim na mito ili slične stvari. Ne, ovo je odnos među ljudima. Uvijek vam mogu dati koristan savjet ili ukazati u koju instituciju da odete, s kim da razgovarate, kako da riješite problem potpuno legalno. Kada vide da se trudite, i sami će biti bolje raspoloženi prema vama i iskreno poželjeti da pomognu.
Ova zemlja - moj novi dom
Pomenuli ste da ovdje živite skoro deset godina. Recite nam kako i zašto ste se našli ovdje? Svako ima svoj put.
Natalija: Došli smo iz Ukrajine. Djelimično zbog porodičnih razloga, djelimično zbog početka rata 2014. godine. Poklopilo se i to da nam je tada dijete oboljelo (nadvila se dijagnoza „bronhijalna astma”), pa je hitno trebalo promijeniti klimu.
Na kraju smo izabrali Crnu Goru. Prvo smo suprug i ja došli sami, razgledali, proputovali malo i odlučili gdje ćemo živjeti. Bar smo odmah zavoljeli. I, zapravo, 8. marta biće tačno deset godina kako smo ovdje.
Isprva smo mislili da je to privremeno, a onda se ispostavilo da je Crna Gora sjajno mjesto za život. Iako je mala, i iako se gradovi ovdje ne mogu uporediti po mjeri sa „milionskim” gradovima iz kojih smo došli. Da, servis, društveni i kulturni život su relativno slabije razvijeni. Ali ako nađeš posao, po mogućnosti na daljinu, smatram da je ovo idealno mjesto za život. Posebno ako putuješ po zemlji.
I, naravno, kako ste počeli da radite u XIO-u?
Natalija: Dugo sam radila u Budvi. Moje prethodno radno mjesto bilo je u Dukley-u. Otišla sam jer sam se jednostavno umorila od putovanja. One ljetnje gužve u javnom prevozu, kada provedete po dva i po sata u jednom smjeru, iscrpile su me tokom šest godina.
U jednom trenutku vidjela sam oglas za posao u XIO-u. Upravo je završen kapitalni remont. Došla sam na razgovor bez očekivanja, ali mi se sve veoma dopalo. Najvažnije - lokacija pored moje kuće. To je bio posao iz snova: pet minuta od kuće, ne trošiš pola dana na put, ne stojiš u kolonama. Vjerovatno zahvaljujući velikom iskustvu u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, pozvali su me nakon par dana i rekli: „Primamo vas, dođite.”
Super!
Natalija: Da, ali ne biva svima tako. I nije uvijek tako bilo ni kod nas. Savladali smo razne profesije, a svi znaju da se imigrantima nije lako pronaći u novoj zemlji.
Učimo na greškama: naš prvi biznis u Crnoj Gori
Ispričajte nam o prvom periodu nakon selidbe u Crnu Goru. Čime ste se bavili?
Natalija: U početku smo, kao i mnogi koji ovdje dolaze, pokušali svoje. U Ukrajini smo imali biznis - prodavali smo robu i odjeću za lov i ribolov. Pokušali smo to da preselimo ovdje. Ali ružičaste naočale su nam smetale da shvatimo da je zemlja veoma mala, a sfera specifična i uska. Da, ima ovdje lovaca i ribolovaca, ali kako smo stranci, povjerenja od strane mještana i, shodno tome, prodaje bilo je malo. Poslije godinu dana morali smo da zatvorimo.
Paralelno smo učili jezik. Zatim smo počeli da tražimo svoj pravac, da razmišljamo o narednim koracima. Kako sam u Ukrajini imala iskustvo u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, počela sam da gledam u tom smjeru. Dobila sam ponudu iz Budve. Primljena sam uz uslov da na prihvatljivom nivou naučim crnogorski. I da, naučila sam ga. To je bio snažan podsticaj. Angažovala sam mentora, profesora, i za tri mjeseca smo u potpunosti savladali prvi nivo.
Da, bilo je udarno. Bilo je vrlo teško, jer smo imali malo dijete, a sva sredstva predviđena za preseljenje su, naravno, presušila. Ali uspjeli smo.
Gost XIO - ko je to?
Vaša priča potvrđuje da strpljenje i rad donose rezultat. Ali vratimo se na XIO danas. Ko je vaš klijent? Ruskojezični? Crnogorci ili miks? Dolaze li gosti iz zapadne Evrope?
Natalija: Mnogo zavisi od sezone. Ljeti dolaze potpuno različite publike, otprilike u jednakim omjerima. U međusezoni, naravno, više je ruskojezičnih. Ali ozbiljno radimo na privlačenju crnogorske publike. Ovdje ima omladine, vole da odlaze u restorane i kafiće. Ali njih je teško privući, jer su ljudi navike i rijetko mijenjaju mjesta za izlazak. Vole lokale u koje su ranije išli. Tamo već imaju poznanike, prijatelje i čak kumove. Da biste ih privukli na drugo mjesto - treba se baš potruditi. Ali mi ćemo uspjeti. Već imamo nekoliko stalnih lokalnih gostiju, iako u procentima još nije mnogo.
Da li osoblje zna crnogorski?
Natalija: Da, rade kod nas ljudi iz različitih zemalja: i Crnogorci i ruskojezični. Svi dovoljno dobro znaju jezike.
U Baru nema takvih mjesta! Zašto je XIO lokal novog nivoa?
Čime XIO iznenađuje? Recite nam o najzanimljivijim osobenostima lokala.
Natalija: „Fora” i posebnosti ima zaista mnogo. Stvar je u tome da u Baru praktično nema ozbiljnih restorana. Naš cilj je bio da napravimo mjesto na kojem će ljudi osjetiti sjajnu uslugu, udobnost, ukusnu hranu, atmosferu. Mislim da smo to postigli, jer se borimo za svakog gosta.
Ponovo ću pomenuti lounge zonu na krovu. XIO je za sada jedini lokal u okolini sa takvom ljepotom na krovu. Tamo se održavaju koncerti i događaji. Dole, na verandi, često se dešavaju aktivnosti: vašari, razmišljamo o pokretanju karakoa, možda i filmskih večeri. Zimi tamo radi grijanje, dozvoljeno je pušenje (za razliku od glavne sale) i uopšte je vrlo prijatno.
A meni? Je li riječ o nekoj konkretnoj kuhinji ili…
Natalija: I u tome je posebnost našeg restorana. U potpunosti smo odustali od lokalne fast-food priče i kreirali jedinstveni meni, veoma balansiran i profinjen.
To je evropska kuhinja u svoj svojoj raznolikosti: malo Italije, malo Francuske, sjajna riblja i mesna predjela, vrlo originalne supe koje nećete naći drugdje. Na primjer, krem-supa od pečuraka sa penom od brija, ili fantastična riblja soljanka od miks-a lososa i tune sa vrlo originalnim serviranjem, mađarski gulaš, vitelo tonato i mnogo toga još.
I, naravno, nismo odustali od tradicionalnog ukrajinskog boršča, koji od samog početka kuvamo ovdje i koji, na molbu gostiju, nijesmo mogli da skinemo sa menija - ruka nam se ne diže na to. Ima i mnogo originalnih salata… Mogla bih pričati unedogled!
Takav pristup nas ozbiljno izdvaja od onoga što je uokolo, gdje uglavnom vlada friteza, mnogo ulja i slično.
A apartmani? Recite nam o njima.
Natalija: Mislim da je sljedeća činjenica pokazna: za dvije godine na Bookingu, rejting XIO-a i dalje je 9,7. Tamo možete pročitati iskrene recenzije gostiju koji nam dolaze. Ta povratna informacija nam daje razumijevanje da idemo u pravom smjeru i svake godine postajemo bolji.
Znate, ovakva vrsta biznisa uvijek traži ulaganja. Ne možete stati. Na primjer, kada mještani naprave nešto slično i pokrenu, poslije često ništa ne rade. A to ne može tako. Namještaj, recimo: poslije druge sezone već treba ponešto mijenjati. Ili naš novi zadatak - želimo potpuno renovirati peti sprat, učiniti ga maksimalno višeg ranga, postaviti još udobniji i bolji namještaj… Tamo su panoramski prozori od poda do plafona, sjajan pogled na more i cijelo šetalište. Želimo ljudima dati najbolje.
Ljeto-zima. Ne ili da?
Sezona i međusezona: u čemu je razlika?
Natalija: Zimi je glavno opterećenje na restoranu, naravno. Van sezone, popunjenost apartmana je oko 40-50% potencijalnih kapaciteta, ali se struktura mijenja.
Ako ljeti ljudi dolaze da se odmaraju (porodično i na nedjelju-dvije), van sezone nas, zahvaljujući lokaciji (nalazimo se na prvoj liniji), često biraju oni koji su u prolazu ili su došli poslovno. To su kratkoročne rezervacije na par noćenja, ali vrlo česte.
Novi spa? Lako!
Vjerovatno je pravi trenutak da pričamo o budućim planovima i razvoju kompleksa.
Natalija: U perspektivi bismo vrlo rado završili donje radove i pokrenuli spa. Biće i bazen i sauna. Takva usluga biće veliki plus i za restoran i za hotel. Pogotovo što hotela sa zaista dobrim spa-om u Crnoj Gori ima vrlo malo. Da, postoje veći kompleksi koji imaju sličnu uslugu i možda primaju i goste koji nijesu stanari hotela, ali baš u Baru situacija nije sjajna.
Dođite i uvjerite se sami
Za kraj bismo voljeli da čujemo neku vašu želju za naše čitaoce, a ujedno odgovorite na pitanje: zašto ljudi treba već sjutra da postanu vaši gosti?
Natalija: Zato što svi želimo da osjetimo neku udobnost, divnu atmosferu, da pojedemo ukusnu hranu, da jednostavno dobro provedemo vrijeme, isključivši se od svakodnevnih problema. Svima želim, prije svega, da uvijek pronađu vrijeme za sebe, da znaju da uživaju u životu i da pronađu mjesta gdje je to moguće. Možda i mi možemo postati takvo mjesto za vas, gdje ćete se osjećati prijatno i udobno, uz najbolju uslugu i brigu.
Pa, kakav je rezime? Da li je hrana dobra? Koliki je prosječan račun?
Autor ovog teksta više puta je posjetio objekat: i da jede i, ponekad, da prenoći. Zato sa punom iskrenošću mogu reći da je hrana ovdje zaista vrlo dobra, a porcije prilično obilne. Istina, nije jeftino - prosječna cijena za slične stavke otprilike je za par eura viša nego u crnogorskom prosjeku. Ipak, vrijedno je.
Još jednom ću naglasiti poglede iz soba i, posebno, sa krova. Svi komplimenti su potpuno opravdani. Toplo preporučujem da jednog ljetnjeg dana dočekate zalazak sunca u lounge baru sa čašom koktela u ruci, gledajući odraz gasnućeg sunca iz ptičje perspektive…
I na toj poetskoj noti, vjerovatno ćemo završiti našu priču o ovom sjajnom mjestu. Uzgred, zašto se mjesto zove XIO? Šteta što nijesam pitala… Dođite - i saznaćete sami.
Novinar i muzički kritičar