Nikšić, Crna Gora: istorija grada i koje znamenitosti videti prema oceni vodiča po Crnoj Gori Nikolaja Stepanova

Ovaj industrijski grad u Crnoj Gori ne smatra se turističkim, ali ga vrijedi posjetiti. To treba uraditi da biste shvatili kako živi prava, neturistička Crna Gora i njeni stanovnici, gdje ovaj po crnogorskim mjerilima veliki gradić i zemlja u cjelini kriju svoje prave znamenitosti. Možete se zaustaviti u gradu na putu sa primorja ka visokoplaninskom sjeveru i iskoristiti preporuke iz ovog članka da otkrijete Nikšić i odlučite šta vidjeti.

I najbolje je to učiniti automobilom ili taksijem.

O svima ovim znamenitostima i o samom gradu čitajte ispod.

Sadržaj

Istorija i stanovništvo Nikšića

Znamenitosti Nikšića

1. Tvrđava Onogošt

2. Tvrđava Bedem

3. Carev most

4. Trg slobode

5. Spomenik Nikoli Prvom

6. Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog

7. Manastir Ostrog

Plažna zona Nikšića

Prevoz po Crnoj Gori

Mapa znamenitosti Nikšića

Zaključak

TOP 3 istorijske znamenitosti grada:

1. U centru grada lako ćete pronaći Trg slobode - nedavno je pretvoren u prijatnu pješačku zonu sa mnoštvom kafića i restorana.
2. Na njemu se nalazi spomenik kralju Nikoli, crnogorskom monarhu pod kojim je zemlja dobila izlaz na more - to je bio san desetina generacija Crnogoraca.
3. Posle posjete Trgu slobode lako ćete stići do Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog, do kojeg se može doći za 10 minuta kroz prijatne gradske uličice. Hram je posvećen svetitelju koji se vrlo poštuje u Crnoj Gori i Srbiji i podignut je u spomen na Crnogorce poginule u ratovima sa Turcima krajem 19. vijeka.

Ako želite da vidite TOP 5 arhitektonskih znamenitosti, obavezno pogledajte

1. Manastir Ostrog,
2. Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog,
3. Rimski most,
4. Carev most i
5. Tvrđavu Onogošt.

Neki turisti vole lijepe prizore, drugi zanimljive priče i povezane artefakte. Mjesta u ovom članku odabrana su po tom kriterijumu - svaki objekat privući će vašu pažnju izgledom i, u isto vrijeme, ima svoju istoriju koja izaziva poštovanje. Sva ova mjesta nalaze se u samom gradu ili veoma blizu njega i za posjetu neće trebati previše vremena.

Istorija i stanovništvo

Slansko jezero je poznato po svojim panoramama koje se mogu vidjeti na putu Nikšić - Trebinje.

Industrijski grad Nikšić je drugi po broju stanovnika u Crnoj Gori, u ovoj najvećoj opštini po površini živi oko 70 hiljada ljudi. Nekada su u gradu radili rudnik boksita, željezara, drvoprerađivačke fabrike, auto-preduzeća - zbog toga su jugoslovenske vlasti dovodile u grad mnogo inženjera i tehničara iz susjedne Srbije. I danas ima reputaciju „srpskog“ grada.

Pored grada, u Nikšićkom polju, sopstvenim životom živi crnogorsko pleme Župa Nikšićka. Oduvijek su to bila kao dva različita svijeta - Nikšić i Župa. Osnivačem plemena Župa smatra se Nikša iz Grblja (Niksa Grbljanin), o čijem se grobu žitelji Župe i danas brižno staraju - nalazi se u selu Zagrade.

Smatra se da je grob star oko 800 godina, pošto su se Nikša i srodni klan još u 14. vijeku preselili sa primorja u ove krajeve, potisnuvši ili asimilujući lokalne „starosjedioce“. Župa ima čak i svoju neformalnu prestonicu-manastir. Narodni zborovi, vijeća starješina za vrijeme turske okupacije Nikšića-Onogošta održavani su u Župskom pravoslavnom manastiru Svetog Luke, koji funkcioniše i danas.

Grad u svojoj istoriji ima rimski, hercegovački, turski, jugoslovenski i savremeni period. Da, nekada je ulazio u posjede sveprisutnog hercega Stjepana Kosače. I danas se ovi krajevi u narodu zovu Stara Hercegovina. Poslije hercega grad, ali ne i Župa, na 400 godina su zauzeli Osmanlije.

Savremeni izgled grad je dobio poslije Drugog svjetskog rata. Godine 1944. pretrpio je razorna bombardovanja savezničke avijacije, jer su ga njemački okupatori vidjeli kao ključnu tačku odbrane na putu Podgorica - Mostar (Trebinje). Tako danas vidimo grad podignut uglavnom u vrijeme socijalističke Jugoslavije.

Znamenitosti Nikšića

Od prvih dana rada kao vodič dobijam pitanja, posebno pri tranzitnom prolazu kroz grad u pravcu Nacionalnog parka Durmitor. Pitaju me: „A šta vidjeti u samom Nikšiću?“

Prijatno je što se svake godine može vidjeti sve više. Vlasti ulažu sve više novca u znamenitosti Nikšića, kao i u mnogim gradovima Crne Gore.

Zanimljivi su i tvrđava Onogošt, i stari gradski mostovi, i njegov prijatan centar sa pješačkom zonom. Vjernici mogu da se poklone pravoslavnim svetinjama u manastiru Ostrog.

Oko grada se nalaze lijepa slatkovodna jezera, koja ljeti mještani koriste kao kupališta.

Dakle, ono najzanimljivije ↓

1. Tvrđava Onogošt

Tvrđava Onogošt je nedavno prošla obnovu i možete je posjetiti potpuno besplatno.

Turska tvrđava Onogošt čuvala je tranzitne puteve Osmanlija od Podgorice ka Dubrovniku, Mostaru i Trebinju. Tvrđava je sada obnovljena i lako se može posjetiti. Sa njenih zidina i vidikovaca otvara se pogled na grad, a ispred ulaza na zidine nalazi se prostran parking.

Kao i Podgorica, i Nikšić sa tvrđavom Onogošt ušao je u sastav Kneževine Crne Gore tek poslije Berlinskog kongresa, 1879. godine. Arheolozi tvrde da su upravo ovuda, kroz plodnu ravnicu (Nikšićko polje), nekada prolazili rimski putevi. Podsjetnik na ta vremena je nedavno obnovljeni „Rimski most“ na rijeci Moštanica, a i u zidinama gradske tvrđave, po mišljenju arheologa, prve kamene su ugradili Rimljani ili čak Iliri.

Istorija tvrđave Onogošt počinje u 3. vijeku nove ere, kada je radi zaštite rimskog puta koji je prolazio ovuda, na brdu visokom 25 metara podignuto rimsko utvrđenje. Poslije toga put kroz dolinu su kontrolisali Srbi, ali je najveći razvoj tvrđava doživjela za vrijeme Turaka. Njena dužina dostigla je 210 metara, a širina skoro 30 metara. Danas možete da sagledate razmjere ovog legendarnog i moćnog utvrđenja. U 17-19. vijeku štitila je južne granice Bosanskog pašaluka Osmanskog carstva i teško je osvojena od strane Crnogoraca 1877. godine. Odmah je izgubila značaj i do sredine 2000-ih bila u lošem stanju.

Sada su obnovljeni bedemi, bastion, skladište baruta - barutana, i kasarne. Ulazak na zidine tvrđave Onogošt je besplatan. O naučnoj vrijednosti današnjeg objekta „Tvrđava Onogošt“ naučnici i dalje raspravljaju, ali lijep pogled na grad sa zidina sigurno ćete dobiti, pa - naprijed na zidine, na juriš!

2. Rimski most

Rimski most se smatra najstarijim mostom u zemlji.

Hercegovačko selo Velika Moštanica nalazi se na teritoriji ove crnogorske opštine. Riječica Moštanica, koja je nekada tekla ovdje, ostavila je za sobom samo suvo korito i stari most. Ovaj lijepi lučni most na Moštanici sagrađen je u vrijeme Rimskog carstva (3. vijek n. e.).

Most na Moštanici bio je dio carskog puta od rimskog luke Epidaurum (pored današnjeg Dubrovnika) do Skadra (današnji Shkodër). Njegova dužina iznosi 30 metara, a klasična rimska arhitektura očarava starinom i snagom. Preko mosta su prolazile trgovačke i vojne carske karavane.

Rimski most je nekoliko puta rekonstruisan. Ako želite da dodirnete pravu starinu, imajte na umu da se najstariji kamenovi nalaze u podnožju stubova visokih 2 metra, koji nose moćne lukove mosta. Poslednja velika rekonstrukcija mosta izvedena je 1957. godine pod rukovodstvom arhitekte Đorđa Minjevića.

3. Carev most

Carev most u Nikšiću je nekada stajao na plavnom polju rijeke Zete. Sada voda teče samo kroz jedan raspon ovog lijepog mosta.

Još jedan most - „Carev“ - možete vidjeti sa suprotne strane od „Rimskog mosta“. Ovaj most od klesanog kamena prebačen je u 19. vijeku preko rijeke Zete i do danas je u funkciji. Za ono vrijeme bio je grandiozno zdanje, a i danas njegovih 269 metara dužine i lučna arhitektura ostavljaju utisak. Most ima 18 gracioznih raspona, a visina centralnih lukova iznosi 13 metara. Most je izgradio austrougarski inženjer Josip Slade, a naručilac je bio knez Nikola Petrović, čiji spomenik stoji u centru grada na Trgu slobode.

Most se nalazi na starom putu Podgorica - Onogošt. Carev most je nazvan u čast ruskog cara Aleksandra Trećeg, koji je finansirao njegovu izgradnju. Izgradnja mosta završena je 1896. godine, po drugim podacima 1894. U vrijeme socijalističke Jugoslavije izgrađen je kanal za preusmjeravanje toka rijeke Gornja Zeta prema HE Perućica. Inženjeri-hidrolozi pažljivo su sačuvali arhitekturu mosta u potpunoj saglasnosti sa izvornim projektom - kanal je uklopljen u lukove mosta bez oštećenja njegovih oslonaca i lukova.

4. Trg slobode

Trg slobode privući će vašu pažnju spokojem i mirisom kafe.

Na svakom uglu ovog malog trga možete vidjeti kako i čime realno žive Crnogorci. Ovdje žurbe nema. Osjećaj je kao da se svi stanovnici još prijepodne slivaju na centralni Trg slobode i napuštaju ga kasno uveče. Na trgu se nalazi i glavni tržni centar sa veoma originalnim nazivom „Nikšić“.

Zanimljivo je da okupljanje posjetilaca kafića ili samo pješaka na ovom trgu nije vezano za vikende ili radne dane - ljudi su ovdje uvijek. Da, nezaposlenost u gradu je velika - posljedica industrijske prošlosti. Čak i radnim danom ljudi šetaju glavnim trgom i okolnim uličicama - piju kafu, sjede na klupama ili stoje u grupama i razgovaraju.

A radno sposobni stanovnici ponekad odlaze na rad u Evropsku uniju i zajedno sa vladom Crne Gore čekaju investitore-poslodavce za svoj voljeni grad, čiji potencijal je i dalje veliki. Srpski inženjeri su ostarjeli, ali nisu nigdje otišli.

5. Spomenik Nikoli Prvom

Spomenik Nikoli Prvom simbolizuje čitavu epohu - 60 godina vladavine monarha.

Na istom Trgu slobode nalaze se dva najvažnija istorijska spomenika. Prvi spomenik je posvećen kralju, kome drugom. Oslobodilac Nikšića od Turaka, kralj Crne Gore Nikola I prikazan je kako sjedi na konju. Knez, a od 1910. kralj Nikola I Petrović, uživao je ogromno poštovanje svih Crnogoraca jer je za vrijeme njegovih 60 godina vladavine Crna Gora dobila izlaz na more preko Bara i Ulcinja. Još jedna zasluga ovog crnogorskog monarha bilo je pripajanje Crnoj Gori krajem 19. vijeka ogromnih plodnih ravnica u oblasti Podgorice i Nikšića. Sami gradovi, naravno, takođe su postali crnogorski.

Drugi spomenik na Trgu slobode posvećen je Čedomiru (Ljubu) Čupiću, partizanu Drugog svjetskog rata. Rođen je u Americi, ali je učio i odrastao ovdje, odavde je otišao u partizane. Poznat je u cijeloj Crnoj Gori po fotografiji sa hrabrim osmijehom kojim je obasjao dželate i fotografa tren pre streljanja. Sa istim osmijehom ovjekovječen je i na spomeniku u prirodnoj veličini.

Osim toga, u gradu postoje tri spomenika ne ljudima, već jedinstvenoj pojavi - jugoslovenskoj arhitekturi. To su spomenici epohi koja je došla kao rezultat pobjede saboraca partizana Čupića - epohi socijalizma.

U gradu i danas funkcioniše hotel „Onogošt“, svojevrsni jugoslovenski gorostas na tankoj nozi. Pomalo podsjeća na okrenutu bocu - i to, primijetite, u seizmički aktivnoj zoni. Ako od „prevrnutog“ hotela Onogošt pređete stotinjak metara i pređete Njegoševu ulicu, možete vidjeti nedovršeni gigantski Dom revolucije. Šta da rade sa ovim betonskim monstrumom, vlasti, izgleda, i dalje ne znaju. Dio je zastakljen, dio zapušten.

Takav je to grad kontrasta, dijete Socijalističke Jugoslavije. Sa druge strane, da nije bilo socijalizma, grad bi ostao zabačena tranzitna provincija. A sada, na primjer, osim pomenute željezare „Željezara“ i Rudnika boksita, u gradu se nalazi i jedina pivara u zemlji. Uzgred, jeste li već probali pivo „Nikšićko“? Odlično pivo!

Treći arhitektonski spomenik epohe SFRJ je neobično oblikovan memorijal stanovnicima grada poginulim u Drugom svjetskom ratu. Nalazi se u podnožju brda Trebjesa. Ovo brdo danas služi kao gradska šetališna zona.

6. Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog

Hram Svetog Vasilija Ostroškog nalazi se na veoma lijepom brdu.

Na brdu parka Trebjesa nalazi se vidikovac, dječije igralište i mali istoimeni hotel. Asfaltirana staza kroz brdo-park počinje iza gradskog hrama Svetog Vasilija Ostroškog. Lako je uočljiv - stoji na brdu Petrova glavica.

Hram Svetog Vasilija Ostroškog krajem 19. vijeka povezan je putem sa Manastirom Ostrog. Dio tog puta je još jedna gradska znamenitost - Carev most. Ovaj saborni pravoslavni hram projektovao je ruski arhitekta Mihail Timofejevič Preobraženski. Zasluge ovog istog arhitekte su, na primjer, i izgradnja Sabornog hrama Aleksandra Nevskog u Talinu, hrama Svetog Nikole u Nici, hrama Svete Trojice u Buenos Ajresu i Crkve Rođenja Hristovog u Firenci.

Prvi kamen u temelje hrama položen je 1895. godine i već 1900. ovaj saborni hram je sagrađen i osveštan. Hram je uočljiv ne samo po svojoj visini, već i po satu prečnika 2,5 metra. Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog posvećen je herojima - Crnogorcima poginulim tokom oslobodilačkih ratova 1875-1878. Na svojim zidovima hram čuva 3.075 prezimena crnogorskih heroja.

Zanimljivo je da je brdo Petrova glavica, na kojem stoji hram, prilikom gradnje sniženo za 3-4 metra. Visina hrama iznosi 34 metra. Njegova visina i visina brda od 14 metara daju vrtoglavih 38 metara. Hram se dobro vidi iz svakog dijela grada.

7. Manastir Ostrog

Manastir Ostrog privlači stotine hiljada hodočasnika i turista godišnje.

Ako su vam dosadile gore opisane urbane slike, a drugih u ovom industrijskom gradu, nažalost, nema, prebacite se na duhovni dio života odlaskom u obližnji stijenski Manastir Ostrog - najposjećeniju pravoslavnu svetinju na Balkanu. Ovo sveto mjesto nalazi se svega pola sata vožnje od Nikšića na nadmorskoj visini od 900 metara.

Istorija manastira poznata je od kraja 17. vijeka, tačnije od 1672. godine, kada je ovdje, na Ostroškoj gredi, nedaleko od jedne pećinice, preminuo episkop južne Hercegovine Sveti Vasilije Ostroški. Umro je nadomak male pećine u kojoj je u molitvama proveo poslednjih 10 godina života. Njegovo tijelo se poslije smrti pokazalo neraspadnutim - i danas počiva u istoj pećinici, gdje se molio za spasenje duša i zdravlje svih nas.

I za života i poslije smrti Sveti Vasilije Ostroški na neki čudesan način ne samo da je jačao duh, već je darovao zdravlje ljudima koji su se molili pored njega. Brojni hodočasnici koji dolaze sada u Manastir Ostrog kraj Nikšića i danas prvo mole Svetog Vasilija Ostroškog za zdravlje. U manastiru se vodi evidencija svih isceljenja, a prije izvjesnog vremena objavljena je „Knjiga čuda Svetog Vasilija Ostroškog“, koju lako možete kupiti u manastirskoj prodavnici, pa i na ruskom jeziku.

Plažna zona

S obzirom na to da je grad udaljen od mora i leži na 650 metara nadmorske visine, klima je ovdje kontinentalna - zimi može pasti snijeg, ali ljeti nema iscrpljujućih vrućina. Zona odmora sa plažom ovdje je formirana na obali slatkovodnog akumulacionog jezera „Krupac“. Vještačka jezera na rijeci Zeti koja protiče kroz grad stvorena su za snabdijevanje vodom HE „Glava Zete“. Ova hidroelektrana je trebalo da napaja lokalnu industriju, radi i danas, a njenim megavatima sada se rado koristi turističko primorje Crne Gore.

Branu drugog akumulacionog jezera pod nazivom „Slansko jezero“ možete koristiti jednostavno za šetnje. Kupanje sa njegovih obala je teško - obale jezera su strme i kamenite.

Prevoz po Crnoj Gori

U gradu postoji željeznička stanica koja ga prigradskim vozovima povezuje sa Podgoricom. Pored grada prolazi autoput kojim se iz Podgorice može stići na sjever Crne Gore u grandiozni NP Durmitor i njegovu visokoplaninsku „prestonicu“ Žabljak.

Odavde se može stići i u Park prirode Piva i Plužine, smještene na obali vještačkog, ali vrlo slikovitog Pivskog jezera-akumulacije. Osim toga, iz Podgorice preko ovog grada najkraćim putem možete stići u Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine.

Mapa gradskih znamenitosti

Na mapi ćete vidjeti da su sve znamenitosti kompaktno raspoređene i grupisane u 3 pravca: sjever, jug, centar.

Zaključak

Nikšić uopšte nije turistički grad. Na rijetke turiste ovdje se gleda sa radoznalošću, pa se u lokalnim restoranima može probati „prava“ crnogorska kuhinja. Svratite, na primjer, u restoran Kastel na izlazu prema Trebinju i uvjerite se kako se ovdje može jesti i jeftino i ukusno.

Na putu ka ovom restoranu lako možete svratiti do Rimskog mosta na Moštanici. Ako ne želite da napuštate centar, na raspolaganju vam je prijatni i „ukusni“ Trg slobode sa spomenikom kralju Nikoli. A ako želite da osjetite energiju manastira Ostrog, idite do njega starim putem preko Carevog mosta.

Ako želite da se provozate ovim krajevima, preporučujemo usluge profesionalnog i iskusnog turističkog vodiča po Crnoj Gori, Nikolaja Stepanova.