Malva & Salminj Jewelry u Baru - priča o zlatarskoj radionici u Crnoj Gori koju su otvorili ruskojezični doseljenici

U Crnoj Gori, kao i u mnogim drugim zemljama, sve je više ruskojezičnih preduzetnika koji su se odlučili da otvore sopstveni biznis u inostranstvu. Takvi ljudi sa sobom prenose svoje talente i majstorstvo, unoseći u za njih novu lokaciju i profesionalizam i tradiciju, kao i smjele ideje kojih ponekad nedostaje u tako maloj državi.

Naš portal se upoznaje sa takvim ljudima, vodi lične razgovore kako bi otkrio priče njihovog preseljenja, saznao sa kakvim se poteškoćama susrijeću i odakle crpe inspiraciju u svom radu. 

U ovom članku ispričaćemo o dvoje talentovanih zlatara čiji ukrasi danas ne samo da krase stanovnike grada Bar i Crne Gore, već privlače pažnju ljubitelja lijepog iz raznih krajeva svijeta.

Sadržaj

Malva & Salminj Jewelry

Počeci

Radionica

Birokratija i pravne nijanse

Dvoje majstora pod jednim krovom

Jezička barijera

Planovi, perspektive

Zaključak: Tamo gdje se rađa ljepota

Malva & Salminj Jewelry

Zlatarska radionica Malva & Salminj udobno je smještena nedaleko od samog centra Bara. Ovdje stvaraju dvoje majstora - Evgenij Salmin i Nadija Akulenko, sa kojima ćemo se danas upoznati i popričati. 

Atmosfera radionice je vrlo upečatljiva i zaslužuje posebnu pažnju: radno raspoloženje koegzistira sa snažnom kreativnom energijom vlasnika. Mašine, tehnički uređaji, lemilice, mikroskopi i metalni otpad ovdje se skladno kombinuju sa izložbenim stalcima i katalozima na kojima se ponosno prikazuju gotovi nakiti: prstenje, minđuše, narukvice, lančići.

S vremena na vrijeme navraćaju i klijenti - neko da se divi, neko da naruči nešto neobično, a neko da popravi omiljeni komad. Mi smo, udobno smješteni na kauču sa šoljicom kafe, započeli razgovor uz zvuke rok muzike koji se nenametljivo čuju iz zvučnika.

Počeci

Evgenij i Nadija, iako sada rade zajedno, u profesiju i u Crnu Goru su došli potpuno različitim putevima. Evgenij je stigao iz Rusije, iza sebe ima i likovnu školu i višegodišnje iskustvo u profesiji. Štaviše, sa zlatarskim zanatom upoznao ga je otac, tako da je ovo priča o pravoj dinastiji i čuvanju tradicije.

Nadija je porijeklom iz Ukrajine, a njen muž je iz Sankt Peterburga. Nažalost, strašni događaji 2022. godine preokrenuli su njihove živote - jednostavno nisu imali gdje da žive zajedno. Morali su da traže neku "neutralnu" teritoriju, kojom se na kraju pokazala Crna Gora.

Naši junaci su se upoznali preko interneta: Evgenij je tražio učenike da prenese svoje majstorstvo, a Nadija je željela da unaprijedi svoje vještine, jer je u profesiju ušla relativno nedavno. Tako se desilo da je ova saradnja na kraju prerasla u otvaranje zajedničkog posla. Ipak, daćemo njima riječ.

Evgenij: Kada su počeli svi ti događaji, spakovao sam torbu sa alatom i otišao u Kazahstan. Tamo sam se zaposlio u radionici, radio mjesec dana, a zatim se uputio u Crnu Goru.  

Prvi cilj je bio samo izaći iz zemlje. Kao, u suštini, i kod većine. A dalje je već moralo da se snalazi po situaciji. 

Pored Crne Gore razmatrao sam i Srbiju. Ali onda sam pomislio: "Okej, kada ćeš još živjeti na moru?"

Ovdje sam došao sa istom tom torbom sa alatom - prva neophodnost! I prvi radni sto sam sklepio pravo kod kuće. Samo da postoji makar nešto. Na kraju, evo ga i sada. Artefakt! A dalje malo-pomalo...

Nadija: Da... Ispostavilo se da čovjek može mnogo toga da promijeni.

Preseliti se u drugu zemlju i od nule pokrenuti novi biznis? Nije toliko strašno koliko izgleda. Volja je najbitnija. A ni savladati novu profesiju sa 38 godina nije teško. Glavno je - težnja. 

Radionica

U svakom poslu nijesu dovoljni samo iskustvo i želja - da bi sve uspjelo, potrebno je riješiti mnoštvo praktičnih pitanja. Gdje nabaviti materijale za rad? Kako pronaći odgovarajući prostor? Naši junaci su ipak brzo našli ono najvažnije - jedno u drugom pouzdanog partnera sa kojim se mogu dijeliti radni dani i kretati ka zajedničkom cilju.

Kako je nastala upravo ova radionica u kojoj se sada nalazimo? I kako ste riješili tehničke teškoće?

Nadija: Što se opreme tiče - to je uglavnom Ženina zasluga. Veliki dio je već u startu donio sa sobom. Baza sa kojom se moglo početi već je bila sastavljena. Ali materijale i potrošni materijal u Crnoj Gori uopšte nije moguće kupiti. Nema prodavnica, ništa! A u samom Beogradu cijene su kao iz svemira. Na kraju, nakon dugih pretraga i razrade različitih opcija, sav potrošni materijal donosimo iz Kijeva. Na sreću, poluge metala ovdje ipak postoje u prodaji. A ponekad mještani donesu lom, sakupljajući ga na plaži.

Evgenij: Sa prostorom je takođe ispalo zanimljivo. Pojavio mi se ovdje prvi učenik. Mlad momak. I radili smo kod kuće. Ali to je užas, naravno! Stan nije predviđen za takav posao: prašina, buka, malo mjesta. Poslije se pojavila još jedna učenica. Divna (smije se - prim. red.). Shvatio sam da mi hitno treba prostor.

Na kraju su nam predložili da se preselimo u ovaj prostor i da plaćamo dio kirije. Štaviše, ovdje je bio zamišljen k coworking! Zanimljivo susjedstvo u istim zidovima, zar ne?)
Zamislite: ljudi tiho sjede za kompjuterima, rade, a ja sav u strugotini, miris benzina, kompresor radi. Poslije nam se priključila i Nadja, postavili smo već dva radna stola. Klijenti su počeli da navraćaju... Uopšte, u tom trenutku je zakupodavac jednom prišao i rekao, ljudi, gotovo. Nemoguće je sa vama. I onda smo se dogovorili da ovaj prostor u potpunosti ostaje za nas. Za ovaj lokal su nakon toga urađena sva zvanična dokumenta za sertifikaciju i ostale papire.

Vlasnici prostora su mještani? Kakav je kontakt sa njima?

Evgenij: Da, Crnogorci. Za sada je sve bez problema: nešto popraviti ili neka druga kućna pitanja rješavaju se brzo i bez odugovlačenja. A mi svoje obaveze ispunjavamo tačno - sve plaćamo na vrijeme itd. 

Birokratija i pravne nijanse

Kada se radi o organizaciji sopstvenog biznisa, posebno u drugoj zemlji, bez birokratije se ne može. Ali ponekad se iza složenih termina i papirologije kriju ne samo teškoće, već i neočekivano prijatni trenuci. Nadija je podijelila svoje utiske o ovoj fazi našeg rada.

Nadija: Registracija nam je standardna - "D.O.O.". Licencu smo dobili u lokalnoj metrologiji. "Metrologija" zvuči strašno, ali zapravo smo bili prijatno iznenađeni koliko tamo rade razumne i prijatne žene: nijesu nas kočile, samo su pomagale, savjetovale, pratile.

Prije nas je u registru Crne Gore bilo upisano 49 preduzeća sa zlatarskom licencom. Mi smo pedeseti - čak su nas i čestitali!

A inspekcije?

Nećete vjerovati! Još nijesmo imali nijednu kontrolu! Uh, da ne ureknem... 

Poslije se ispostavilo da treba dobiti razne dozvole iz opštine, fiskalizovati preduzeće, druge nijanse. Oko pola godine smo trčali sa papirima, a onda je sve mirno. Taj period treba jednom preživjeti.

Dvoje majstora pod jednim krovom

I evo, napokon ste uhodali sve procese i pokrenuli se punim kapacitetom. Ispričajte kako izgleda vaš radni tok? Radite zajedno ili je svako od vas zasebna borbena jedinica? Ko je vaš klijent? 

Evgenij: Mi smo - dva različita majstora koji rade pod jednim krovom, svaki od nas ima svoj pravac, svoj stil. I naravno, do toga nijesmo došli jednim klikom, to je bio određeni put. Prvo je bilo učenje, zatim smo počeli nešto zajedno da radimo. Ali svaki pravi umjetnik želi da se izrazi odvojeno. Tako da, naravno, negdje pomažemo jedno drugom tehnički, ali češće je to individualni rad, a ponekad se pojavi i zdrava konkurencija koja omogućava da se iskažemo. 

Nadija: Da, svako od nas ima svoje kolekcije, naši stilovi su potpuno različiti. Ženja - to je prije svega raznovrsna besprijekorna klasika. Nevjerovatno besprijekorna. Njegovi radovi češće privlače pažnju starijih, statusnijih ljudi. Iako se i u njemu ponekad probudi buntovnik sposoban da stvori nešto divlje i nestandardno.

A moj stil - to je kraft. Takav nakit uglavnom privlači mlađu generaciju.

Evgenij: Da, Nadijin rukopis je više "huliganski". Meni je sa mojom klasičnom školom dugo bilo teško da pregazim unutrašnje barijere da, na primjer, napravim kriv prsten ili upotrijebim grubu teksturu. Ipak, sada ponekad volim da kombinujem nešto nježno, na primjer topaz, sa neravnom teksturom, patiniranjem i sličnim postupcima.

A obraćaju li vam se Crnogorci? Kakvo je uopšte tržište?

Evgenij: Najčešće su naši klijenti ruskojezični doseljenici. Mještanima je teško odmah prihvatiti nove trendove, da se povjere novim ljudima, da tako kažem. Ipak, slika se polako mijenja. Sve češće dolaze mještani, raspituju se. 

Nadija: Kada stvaramo kolekcije, izlažemo ih u slobodnu prodaju. I to se češće dešava preko interneta. Imamo sajt, imamo Instagram, Facebook. Zahvaljujući toj globalizaciji, naši radovi su već kupovani i u zapadnoj Evropi i preko okeana. Ne ograničavamo se samo na Crnu Goru. 

Evgenij: Htio bih još dodati da se specifika rada snažno razlikuje od one koja je ranije bila u Rusiji. Sasvim drugačiji zahtjev. Ako su u Rusiji zlatni lanci bili veoma popularni, ovdje taj tip nakita nije naročito tražen. Ili, recimo, srebro. Ranije se prema njemu odnosilo kao prema nekoj drugoj klasi. A sada je to sjajan materijal koji klijenti vole ako ga lijepo predstaviš i osmisliš nešto zanimljivo. 

Imam osjećaj da, kada bismo našu kolekciju mogli prenijeti u moju raniju radionicu, prilično je sumnjivo da bi bila popularna.

Nadija: Ako govorimo baš o Crnogorcima... U početku nijesu baš razumjeli šta mi to u principu ovdje radimo i zašto sjedimo ovdje. Ali na kraju smo sada dobili crnogorske naručioce. Kod nas nalaze ono čega nema u prodavnicama - autorska rješenja. Upravo to im se mnogo dopada.

Jezička barijera

A komunikacija sa mještanima? Ima li ikakvih teškoća u komunikaciji? Znate li jezik?

Nadija: Ja ciljano nijesam učila jezik. Crnogorski je sličan ukrajinskom. Tako da mi je prilično udobno sa svojim nivoom znanja. Nekako se sporazumijevamo, razumijemo jedni druge. 

Evgenij: Sa ženom smo neko vrijeme pohađali jezičke kurseve da imamo neku bazu. Ali najbolje je - samo govoriti. Uopšteno, velikih problema sa tim nema. Ako je nešto sasvim složeno, uvijek se može iskoristiti prevodilac.

Planovi, perspektive

Evgenij: Zahvaljujući internetu, možeš težiti tome da više nije naročito važno gdje se fizički nalaziš i radiš. Vjerovatno tim putem treba ići - skalirati.

Nadija: Od globalnih zadataka - dobiti licencu u Evropskoj uniji. Zatim putovati na profesionalne evropske sajmove, širiti prodaju, obuhvatati cijelu planetu. Stvar je u tome što u doglednoj budućnosti odlazim iz Crne Gore u jednu od zemalja Evropske unije. 

Evgenij: Zato, poštovani čitaoci, ne zaboravite da nas podržite svojim pretplatama na društvenim mrežama! Takođe hvala portalu Nepokretnost.me na mogućnosti da porazgovaramo. A mi ćemo, sa svoje strane, nastaviti da se trudimo da pravimo zanimljive i sjajne ukrase - svratite ako budete u Baru!

Evgenijeva stranica na Instagramu: https://www.instagram.com/salmin.jewelry

Nadijina stranica na Instagramu: https://www.instagram.com/lasgaros.workshop
Zvanični sajt kolekcija Nadijinog nakita: https://lasgaros.com/

Zaključak: Tamo gdje se rađa ljepota

Priča o radionici Malva & Salminj - to je primjer kako teškoće mogu postati tačka rasta, a ljubav prema svom poslu ujedinjuje ljude, bez obzira na njihovo porijeklo. Evgenij i Nadija su našli svoje mjesto u Crnoj Gori, a njihova radionica u Baru postala je mali ostrvčić stvaralaštva i inspiracije.

Ako i vi planirate da otvorite sopstveni posao, nađete udoban kutak za život ili jednostavno bolje upoznate Crnu Goru, portal Nepokretnost.me postaće pouzdan vodič za vas. Ovdje ćete naći ne samo korisne informacije, već i inspirativne priče ljudi kojima je pošlo za rukom da počnu od nule.